FEBUS

Život je igra
 
PrijemLatest imagesTražiRegistruj sePristupi


Delite | 
 

 Ljubavna pisma

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
AutorPoruka
Diavolo
Admin
Admin
Diavolo

Broj poruka : 814
Reputation : 1
Datum upisa : 16.12.2011
Lokacija : Srbija

Ljubavna pisma Empty
PočaljiNaslov: Ljubavna pisma   Ljubavna pisma EmptyČet 22 Nov 2012, 1:49 pm




"Bože, kako si mi se učinila lepom, one nedjelje, u ljubičastoj haljini. Oh, kako si snažno pogodila sva moja maštanja! Zašto si toliko tražila da ti kažem ono što sam hteo da ti izrazim samo pogledom? Misli te vrste gube riječima. Htio bi da predam iz duše u dušu plamenima jedan pogled! A sada, moja obožaana, ma što ti pisao gonjen vremenom tužan ili veseo, znaj da u mojoj duši postoji beskrajna ljubav, da ti ispunjavaš moje srce i moj život, da ništa neće izmjeniti tu ljubav iako je uvijek dobro ne izrazim; da će cvjetati sve ljepša, novija, ljupkija, jer je to prava ljubav a istinska ljubav stalno raste. Ti si moja snaga, ti to vidiš."


Onore De Balzak, Evelini Hanskoj
Nazad na vrh Ići dole
https://febus.serbianforum.info/
Diavolo
Admin
Admin
Diavolo

Broj poruka : 814
Reputation : 1
Datum upisa : 16.12.2011
Lokacija : Srbija

Ljubavna pisma Empty
PočaljiNaslov: Re: Ljubavna pisma   Ljubavna pisma EmptyČet 22 Nov 2012, 1:50 pm



Jos jedna zora odjeljuje noc od novog dana. To je ova zora.Tako bi mogla biti lijepa, ali ipak, to je samo duga hladna zora jedne usamljene djevojke. Pogled mi je lutao sivim nebom, provlacio se izmedju sitnih zvijezda sto trepcu negdje daleko, negdje gdje mozda nebi bio ovako tvrd i surov zivot.
Punim plucima udisem ostar zimski vazduh, a ipak tako je toplo. Mozda me je neko posmatrao, mozda mi je nesto i doviknuo, ali ja ga nisam vidjela, ja ga nisam mogla cuti. Ja sam bila daleko – tamo gore gdje odsjaj jedne zvijezde granici sa modrim bledilom svoje susjetke zvijezdice. Cekala sam tamo tebe, moje misli trazile su tvoje da se upletu sa njima.Sa ovom zorom odlazi i nada.Zvijezde se gase, a moje misli sumorne i crne povlace se iz nedokucive srece, povlace se u svoje tamno skroviste – moju dusu. Sledeca noc pruzice novu nadu. Da li ces doci?
Dodji, neka se nase misli upletu daleko od nas, tamo gdje vlada sreca, tamo gdje se snovi dozivljavaju kao stvarnost.Tamo gdje nema zla, gdje nema ljudi. Dodji, ja cu biti tamo, cekacu te. Cekacu jos dugo, cekacu dok ti ne dodjes.
Zatvaram oci. Crveni plamen trepti u zenicama, vatra mi unistava vid, a duh se ledi. Progledah. Pogled se gubi u beskraju nebeskog svoda, vraca se i pada tu ispred mene.A ja znam, uzalud cu cekati i ovu noc i jos mnoge noci, jer ti, ti ipak neces doci…

autor:nepoznat
Nazad na vrh Ići dole
https://febus.serbianforum.info/
Diavolo
Admin
Admin
Diavolo

Broj poruka : 814
Reputation : 1
Datum upisa : 16.12.2011
Lokacija : Srbija

Ljubavna pisma Empty
PočaljiNaslov: Re: Ljubavna pisma   Ljubavna pisma EmptyČet 22 Nov 2012, 1:51 pm



Dzems Dzojs - Nori Barnakl

10. septembra 1904.

Moja draga, draga Nora, pretpostavljam da si od sinoć veoma uzrujana. Neću govoriti o sebi, jer osećam se kao da sam postupio veoma svirepo. U neku ruku, nemam prava da očekujem da mene smatraš išta boljim od drugih - zapravo, imajući u vidu moj sopstveni život, nemamo nikakvo pravo da to očekujem. Ali, izgleda da sam ipak to očekivao, makar zbog toga što ja nisam nikoga cenio kao što tebe cenim. Postoji, takođe, nešto pomalo đavolsko u meni što me nagoni da uživam rušeći predstave ljudi o meni i da im pokazujem da sam zapravo sebičan, ohol, lukav i bezobziran prema drugima. Žao mi je što ti je moj sinoćnji pokušaj da se ponašam onako kako sam verovao da treba zadao toliko bola, ali ne vidim kako sam drugačije mogao postupiti. Napisao sam ti jedno dugačko pismo objašnjavajući, koliko je bilo u mojoj moći, kako sam se te noći osećao, i imao sam utisak da ne prihvataš ono što sam govorio i da sa mnom postupaš kao da sam samo običan partner u požudi. Možda će ti smetati brutalnost mojih reči, ali veruj mi da takav postupak prema meni, imajući u vidu moj stav prema tebi, predstavlja uvredu za mene. Zaboga, žena si i svakako možeš shvatiti šta govorim! Znam da si se prema meni ponela veoma plemenito i velikodušno, ali pokušaj da na moju iskrenost uzvratiš istom takvom iskrenošću. Iznad svega, nemoj ići unaokolo i boriti se s mislima jer ćeš se od toga razboleti, a znaš da si nežnog zdravlja. Možda ćeš mi večeras moći poslati makar par reči da mi saopštiš da mi možeš oprostiti za sav bol koji sam ti naneo.

Džim

Oko 1. septembra 1904.

Dušo, tako sam dobro raspoložen ovoga jutra da ću ti pisati, svidelo se to tebi ili ne. Nemam za tebe novih vesti, osim da sam mojoj sestri sinoć ispričao o tebi. Bilo je veoma zabavno. Kroz pola sata idem da se nađem sa Palmierijem, koji želi da studiram muziku, i proći ću kraj tvojih prozora. Pitam se hoćeš li biti tamo. Takođe me zanima da li ću te moći videti ako budeš tamo. Verovatno neću.
Kakvo divno jutro! Ona lobanja, drago mi je da mogu reći, nije noćas došla da me muči. Kako mrzim Boga i smrt! Kako volim Noru! Naravno pobožna kakva si, zgražaš se nad ovim rečima.
Jutros sam rano ustao da bih završio jednu priču koju pišem. Kad sam ispisao jednu stranicu, odlučio sam da umesto toga tebi napišem pismo. Osim toga, pomislio sam kako ne voliš ponedeljak i da bi te pismo od mene moglo oraspoložiti. Kada sam srećan, imam neku šašavu želju da to kažem svakom koga sretnem, ali bio bih mnogo srećniji kada bi mi podarila jedan od onih cvrkutavih poljubaca koje voliš da mi daješ. Podsećaju me na pesmu kanarinaca.
Nadam se da od jutros nisi imala one grozne bolove. Idi kod starog Sigersona da ti nešto prepiše. Biće ti žao da čuješ da moja baba umire od glupavosti. Molim te, ne zaboravi da trenutno imam trinaest tvojih pisama.
Svakako daj onaj vojnički steznik gospođici Marfi - mislim da bi joj mogla pokloniti i čitavu uniformu. Zašto oblačiš te proklete stvari? Jesi li ikada videla muškarce kako idu unaokolo u Ginisovim kolima, obučeni u ogromne čupave ogrtače od vune? Pokušavaš li da izgledaš kao neki od njih?
Ali, ti si tako tvrdoglava da nema svrhe da govorim. Moram ti ispričati o mom finom bratu Staniju. Sedi za stolom 1/2 obučen, čita neku knjigu i tiho govori za sebe: “Đavo da nosi ovog čovu” - pisca knjige - “Ko li je, do đavola, rekao da ova knjiga nešto vredi. Budala tupava! Pitam se da li su Englezi najgluplji soj na ovom svetu. Đavo da nosi tu englesku budalu” itd, itd.
Adieu, moja draga prostodušna, razdražljiva dubokog glasa, sanjiva, nestrpljiva Nora. Stotinu hiljada poljubaca.

Džim
Nazad na vrh Ići dole
https://febus.serbianforum.info/
Diavolo
Admin
Admin
Diavolo

Broj poruka : 814
Reputation : 1
Datum upisa : 16.12.2011
Lokacija : Srbija

Ljubavna pisma Empty
PočaljiNaslov: Re: Ljubavna pisma   Ljubavna pisma EmptyČet 22 Nov 2012, 1:54 pm



Nesto, davno za Tebe napisano,

uvek dobijem neverovatnu inspiraciju, kad pomislim na Tebe. Kad tako ceznem mogao bih da pisem satima, danima, godinama.

Zelim te, zelim u svakom trenutku mog praznog i bezsmislenog zivota.
Iako sam svestan da nikada necu moci da Ti pridjem na blize od dva koraka u prolazu, iako znam da nikada necu pomirisati tvoju kozu, da nikada necu osetiti slatke usne tvoje na svom vratu.

Ipak mastam, ipak pisem.....

a tako bih Te voleo zagrliti oko struka, neznog, uzanog, da ti dodirnem svaki pedalj tela, prislonim usne na nadlanicu, da poljubim Ti prelepe prstice.

Pisem, sanjarim i uzdisem ...misli me obaraju..
Uh, kako bih zeleo da je samo moja....Da je moja i Bozija...U meni ima toliko ljubavi prema njoj, da bih mogao da je volim bar dvesta godina vise.... Imala bi ljubavi, dovoljno da moze njom da se hrani...

A za osmeh, njen, da za osmeh njen...
koji izgleda kao sunce u smiraj dana, uvek siri neki mir i pozitivnu energiju na sve oko sebe.....da, ja bih isao do pakla i nazad

Vrativsi se iz misli prokapale su mi kapi suza na dlan. Svaku suzu sam pokupio prstima i zelim tebi u srce staviti... da osetis sve sto se skriva iza mojih muskih vrelih suza.

Koji san, koja slova, koji dan kad znam da ne mogu da Te imam

..... Nikad


Nazad na vrh Ići dole
https://febus.serbianforum.info/
Diavolo
Admin
Admin
Diavolo

Broj poruka : 814
Reputation : 1
Datum upisa : 16.12.2011
Lokacija : Srbija

Ljubavna pisma Empty
PočaljiNaslov: Re: Ljubavna pisma   Ljubavna pisma EmptyČet 22 Nov 2012, 2:15 pm

Oprosti. Oprosti mi sve što sam uradio. Oprosti mi sve što osećam. Oprosti mi sve. Najviše oproštaj tražim za to što te volim. Oprosti mi i ono, ono što sam te dodirnuo, što sam te pomilovao po kosi. Anđele moj znam da si puna ljubavi, ali i puna straha, puna patnje i boli. Znam šta osećaš. Nekim je dovoljno da se pogledaju u oči, da se dodirnu samo na trenutak i da osete, da osete vibraciju voljene osobe. Osećam te u potpunosti. Rekla si da sam pisac. Jesam. Ti si moja princeza, moja bajka, moja inspiracija, moj san. Zlato moje, sunce moje, ljubavi moja, neznam kako da te nazovem jer ti si za mene više od svega toga. Rekao sam da se protiv tebe neću boriti. A kako se ne boriti za ono za čim srce žudi, za čim duša pati, za čim oči sjaje, za život? Kako? Želim da si mi srećna, vesela I zadovoljna žena kao što si bila jer tebi samo osmeh lepo stoji. Naše nebo sada su prekrili tamni oblaci, ali ni jedna oluja ne traje do veka. Uzdigni se I vidim, vidi šta je iza ovog sivila života. Uzdigni se krilima kojima si letela, tražila I našla svetlost, radost, čarobnu magiju života. Ako te i zarobe u najdublju tamnicu ne mogu ti uzeti srce, ako ti iseku krila ne mogu ti uzeti dušu. To ti niko ne može oduzeti, to se poklanja, to je najdragoceniji dar što može neko dati. Znam da je iza oblaka sunce naših duša, ritam naših srca, sjaj naših očiju. Zato čekam, čekam mog anđela da mi obasja dušu, da mi ozari srce.

ZNAM DOĆI ĆE TAJ DAN, ZNAM DOĆI ĆE MOJ ANĐEO


Poslednji izmenio Diavolo dana Čet 22 Nov 2012, 2:54 pm, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
https://febus.serbianforum.info/
Diavolo
Admin
Admin
Diavolo

Broj poruka : 814
Reputation : 1
Datum upisa : 16.12.2011
Lokacija : Srbija

Ljubavna pisma Empty
PočaljiNaslov: Re: Ljubavna pisma   Ljubavna pisma EmptyČet 22 Nov 2012, 2:16 pm



Voleo bih da ti kažem koliko te volim, koliko mi značiš. Čuješ li? Oslušni samo malo? Čuješ li kako negde daleko jedno srce kuca i zove te.Čeznem da ti kažem šta osećam. Želim da plačem, a suze mi na lice ne naviru, a onda poželim da se smejem, a osmeh nije čuo za mene. Poželim da patim, ali ne mogu jer je to baš ono što sad osećam. Poželim život, ali ti nisi tu, a moj život si ti. I tako želim jednu želju za drugom sve dok ponovo ne shvatim da si svaka moja želja, moj bol, moj osmeh, moja patnja...
Nazad na vrh Ići dole
https://febus.serbianforum.info/
Diavolo
Admin
Admin
Diavolo

Broj poruka : 814
Reputation : 1
Datum upisa : 16.12.2011
Lokacija : Srbija

Ljubavna pisma Empty
PočaljiNaslov: Re: Ljubavna pisma   Ljubavna pisma EmptyČet 22 Nov 2012, 2:17 pm



Hej dragulju moj, ako to još neznaš, to je prava ljubav što osećam za tebe, ne samo simpatija ili prosta draž. Da Ljubav, koja kroz moje telo teče kad pomislim na tebe, kad spavam, kad ustanem, govorim, telefoniram i kad zatvorim oči svoje.
Ti si ta osoba koja može da me vodi, koja može da mi stvori i lepa a i loša vremena života mog.
Možeš me povrediti mnogo, a i dodirnuti strasno jer imaš pristup svakom delu moga bića.
Imam poverenje slepo u tebe, svašta nešto bih za tebe učinio. Snove svoje bih srušio za tebe. Više od toga mi ne treba, kao sunce bez kojeg ne mogu da živim, kao vazduh koji dišem…
Puno reči , jos više osećaja. Volim te ljubavi moja.
Nazad na vrh Ići dole
https://febus.serbianforum.info/
Diavolo
Admin
Admin
Diavolo

Broj poruka : 814
Reputation : 1
Datum upisa : 16.12.2011
Lokacija : Srbija

Ljubavna pisma Empty
PočaljiNaslov: Re: Ljubavna pisma   Ljubavna pisma EmptyČet 22 Nov 2012, 2:22 pm



Deni Didro - Sofiji Volan
3. novembar 1759.

. . .Od ranog jutra čujem radnike ispod mog prozora. Tek što se razdani, lopata im je u rukama, kopaju zemlju, guraju kolica; pojedu komad crnog hleba, utole žedj na potoku koji tu teče; u podne odspavaju jedan sat na zemlji, i ubrzo su opet na delu, veseli su; pevaju, razmenjuju dobre grube šale koje ih uveseljavaju. Smeju se; uveče se vraćaju goloj deci oko zadimljenog ognjišta, ružnoj i prljavoj seljanki, i krevetu od suvog lišća, a sudbina im nije ni bolja ni gora od moje. . . Iskusili ste i dobru i zlu sreću: recite mi, da li vam se sadašnje vreme čini težim od prošlog?

Čitavo jutro sam se mučio jureći za jednom idejom koja mi je izmicala; sišao sam tužan; slušao razgovor o javnim nedaćama; seo za bogatu trpezu bez apetita; stomak mi je bio pun sinoćnje hrane; pretrpa sam ga količinom koju sam opet pojeo. Uzeo sam štap i hodao da bi to svario i lakše se osećao; vratio se i seo za kartaški sto da prekratim teške sate.Od prijatelja nisam imao nikakvih vesti. Od prijateljice za kojom sam tugovao bio sam daleko. Jadi na selu; jadi u gradu; jadi svuda. Onoga ko ne zna šta su jadi ne treba ubrajati u čovečiju decu. Sve se potire. . . Dobro zlim, zlo dobrim, a život nije ništa. . .

Možda ćemo otići u grad sutra uveče ili u ponedeljak ujutro. Videću, dakle, prijateljicu, za kojom tugujem; biću ponovo sa ćutljivim prijateljem koji se ne javlja; ali ću ih već sutradan izgubiti; i što moja sreća u njihovom društvu bude veća, to ću više patiti kad se od njih rastanem. Takav je život. Okreni, obrni, uvek se nadje neki list uvele ruže da vas rastuži. . . Volim jednu Sofiju. Nežnost koju prema njoj osećam umanuje u mojim očima svako drugo zanimanje. U prirodi vidim samo jednu moguću nesreću. Ali se ova nesreća umnožava i predočava mi se na stotinu načina. Ako mi jedan dan ne piše, šta je s njom? Je li bolesna? I odmah me užasna prividjenja saleću i muče. Da li mi je pisala? Rdjavo ću protumačiti neku ravnodušnu reč, a na selu sam. Sudbinu čovek ne može učiniti ni boljom ni gorom? Moćna zvezda odredjuje njegovu sreću i nesreću. Što je više predmeta, manje je osetljivosti na svakog od njih. Kad postoji samo jedan, sve se na njega usredsredi. To je blago tvrdice. . .Ali osećam da mi je varenje otežano i da sva ova tužna filozofija dolazi od pretpanog stomaka. Proždrljiv i umeren, setan ili vedar, ja vas, Sofija, volim jednako,samo je boja mog osećanja drukčija. . .

Poslao sam čoveka u Šaranton da vam odnese čitavu svesku od mene a od vas uzme samo jedan redak. U iščekivanju njegovog povratka, gorim od nestrpljenja i proklinjem glasonošinu sposrost. Ljubav i loše varenje. Uzalud sebi govorim: taj mangup je potražio zabavu u nekoj krčmi. Ugledao je venac od bršljana na nekim vratima i morao je da udje. A šta je sa ovim razumom koji ovde stoluje, koga ništa ne može potkupiti, zašto mene optužuje a mog slugu oslobadja krivice? Da li čovek istovremeno može biti i mudar i lud?. . .Danas gotovo ništa nisam uradio. Pfre podne je proletelo ni sam ne znam kako, a večeras vam pišem pisamce da bih samoga sebe doveo u red. Dan mi neće biti izgubljen ako četvrt saata razgovaram sa vama. Zbogom, moja Sofija. Do sutra uveče ili do ponedeljka ujutro, ako vreme bude lepo i ako nešto ne poremeti baronove planove, koji su nestalniji i od vremena. . .

Zbogom, prijateljice moja. Budite uvek tako mudri. Što se mene tiče, ja sledim savete koje dajem. Često sam vam govorio, i što sam stariji sve bolje osećam da sam vam dobro rekao da za mene na svetu postoji, i da će uvek postojati samo jedna žena. A ko je ta žena? To je moja Sofija. Ona misli na mene, ali mi ne piše jer evo se moj glasonoša vratio iz Šarantona bez pisama.

Loše sam raspoložen. Idem da legnem iz straha da ću bez razloga izgrditi slugu i sam zaslužiti sve pogrdne reči koje bih mu uputio; jer, napokon, nije on kriv što u Parizu ne pišu, i što me to ljuti.
Nazad na vrh Ići dole
https://febus.serbianforum.info/
Diavolo
Admin
Admin
Diavolo

Broj poruka : 814
Reputation : 1
Datum upisa : 16.12.2011
Lokacija : Srbija

Ljubavna pisma Empty
PočaljiNaslov: Re: Ljubavna pisma   Ljubavna pisma EmptyČet 22 Nov 2012, 2:23 pm



Pariz, decembar 1795.

Probudio sam se ispunjen mislima o vama. Vi i opojno veče koje smo sinoć proveli zajedno uzburkala su moja osećanja. Ljupka, neuporediva Žozefin, neobično dejstvo imate na moje srce.

Da li ste ljuti? Ili tužni? Možda zabrinuti?

Dušu moju boli vaša tuga. Vreme je takvo. Nema odmora za nas, moja ljubavi.
Predao sam se dubokim osećanjima koja me razdiru iznutra. Dobijam od vaših usana, vašeg srca ljubav koja me uništava poput vatre. Ah! To je bila noć u kojoj sam shvatio koliko ste varljivi.

Odlazite sutra u podne. Moram da vas vidim.

Do tada, mio dolce amor, hiljadu poljubaca vam šaljem, koje mi vi na žalost ne uzvraćate, a samo zbog misli na njih, moja krv ključa.



Daleko od žene koju obožava, on dosadjuje i brine. Svakog dana voljenoj ženi piše duga i nežna pisma:

Nica, 1797.

"Voljena moja, svaki moj dan ispunjen je ljubavlju prema tebi. Ne prodje ni jedna noć, a da te ne grlim u svakom naručju. Nisam popio nijednu šolju čaja, a da nisam prokleo slavu i ambiciju koje me drže daleko od tebe, dušo moja... Obožavam te, Žozefino, jedina si u mom srcu, jedina u mojoj duši. Sve moje misli tebi su namenjene... Ako usred noći ustajem da bih radio, to je samo
zato,da bih se tebi, slatka moja, vratio što pre...Ipak, u tvojim pismima od 23.i 26. obraćaš mi se sa Vi! Vi! O, kako si mogla napisati takvo pismo! Kako je samo hladno! A onda izmedju 23. i 26.su puna tri dana: šta si radila kada nisi pisala svom mužu? A, mila moja, to "Vi" i ta tri dana, bacaju me u očaj. Neka je proklet onaj koji je tome uzrok! Vi! Vi! Šta li će biti kada prodje još petnaest dana? Toliko sam tužan, moje srce je tvoj rob, a sumnje me moje, strašno plaše! Voliš li me manje?
Jesi li se već "utešila"? Hoće li doći dan da me više nećeš voleti? Reci mi to: bar da se na vreme pripremim na nesreću koja me čeka... Zbogom ženo, srećo, nado, brigo moja, dušo moja... Ne tražim ti večnu ljubav, niti vernost, već istinu i iskrenost bez granica. Dan kada mi budeš rekla: "Volim te manje" biće poslednji dan moje sreće ili, ko zna možda i zadnji dan moga života. Žozefina, seti se šta sam ti rekao: priroda mi je dala čvrst i odlučan karakter. Ali za tebe, moje je srce mekše od pamuka. Zauvek ću biti samo tvoj, uprkos sumnjama koje me čine nesrećnim...
Zbogom, i ako me već voliš manje, to znači da me nikada nećeš ni voleti..."

Napoleon-Žozefini
Nazad na vrh Ići dole
https://febus.serbianforum.info/
Diavolo
Admin
Admin
Diavolo

Broj poruka : 814
Reputation : 1
Datum upisa : 16.12.2011
Lokacija : Srbija

Ljubavna pisma Empty
PočaljiNaslov: Re: Ljubavna pisma   Ljubavna pisma EmptyČet 22 Nov 2012, 2:23 pm



Najsladja Fani,

Plašiš se ponekad da te ne volim potpuno. Što te više upoznajem, to te više volim. U svakom pogledu - cak je i moja ljubomora bila agonija ljubavi, a u najzešcem nastupu spreman sam i da umrem za tebe. Dosadjivao sam ti suvise. Ali zbog ljubavi. Šta ja tu mogu? Ti si uvjek nova. Tvoj posljednji poljubac je uvek najsladji, posljednji osmjeh najsjajniji, posljednji pokret najljupkiji. Kada si juce prošla kraj moga prozora, ispunila si me takvim divljenjem, kao da te prvi put vidim. Jednom si, blago negodujuci, rekla da volim samo tvoju ljepotu. I ima li u tebi i neceg drugog? Zar misliš da ne vidim srce koje svoja krila podvezuje zbog mene? Nikakve prepreke nisu ni za trenutak tvoje misli mogle da okrenu od mene. To moze da zalosti koliko i da raduje - ali, necu govoriti o tome. Cak i da me ne voliš, ne bih mogao da ti uskratim svoju potpunu odanost: koliko su samo snazna moja osjecanja kada znam da me voliš. Moja duša je bila nezadovoljna i uznemirena, duša smještena u tijelo suviše tjesno za nju. Nikada nisam osjetio da moja duša uziva u necemu tako potpuno kao u tebi. Kada si tu, moje misli nikud ne odlutaju: ti uvjek zaokupljaš sva moja cula. Briga za našu ljubav koja izbija iz tvoga posljednjeg pisma, cini me neizmjerno zadovoljnim: ipak, ne smiješ dozvoliti da te takve misli muce.

S Braunom je gotovo, ali tu je gospodja Vajli, kad ona ode, svanuce mi. Pozdravi tvojoj majci.

S ljubavlju, tvoj Dz. Kits

Mart, 1820.

Džon Kits (1795 - 1821)
Nazad na vrh Ići dole
https://febus.serbianforum.info/
Diavolo
Admin
Admin
Diavolo

Broj poruka : 814
Reputation : 1
Datum upisa : 16.12.2011
Lokacija : Srbija

Ljubavna pisma Empty
PočaljiNaslov: Re: Ljubavna pisma   Ljubavna pisma EmptyČet 22 Nov 2012, 2:24 pm



srijeda, studeni 28, 2007
Nikome nikada necu reci...

sto mi danas prolazi kroz misli
dok kroz redove neke tudje pjesme pronalazim tebe
i mene u zagrljaju sto beskrajem moje ceznje plovi...
"..........a mogli smo zaista smo mogli"
zaustaviti nase strasti sto vjetrovima pruzili smo tako olako, ne sanjajuci cak da ce nam u nekim usamljenim nocima biti potrebni...
...zaista smo mogli "naslikati jedno drugo u ocima. Mogli smo nabrati snove, kad nitko ih ne vidi. Mogli smo, biti samo mi, dvoje. Biti ono sto i jesmo. Sreca izmedju dva zareza. Ljubav, slucajno, nevjericom darovana. Istina, duginim bojama kroz oko predana. A mogli smo, Boze, kako smo mogli....Ali samo mogli..."

(Jagoda Kecman)
Nazad na vrh Ići dole
https://febus.serbianforum.info/
Diavolo
Admin
Admin
Diavolo

Broj poruka : 814
Reputation : 1
Datum upisa : 16.12.2011
Lokacija : Srbija

Ljubavna pisma Empty
PočaljiNaslov: Re: Ljubavna pisma   Ljubavna pisma EmptyČet 22 Nov 2012, 2:31 pm



Nero!
Hoces li se prezirno nasmijesiti ovoj bijeloj hartiji sto je samilosno primila sapat jednog srca koje si ti zapalila suncanim zarom? Nemoj se smijesiti, jer blijedi ce papir proplakati nevidljivim suzama,a krv kojom su pisane rijeci,otkinute iz ranjave duse - problijedit ce.
.
Nero,ti ne znas tko sam.Od tebe me dijeli i nebo i zemlja. Sunce je daleko od tebe, ali ono te grli svojom zlatnom toplinom. Zvijezde su daleko od tebe, ali one ti sapcu drhtavim svojim titranjem u tihoj ljubavnoj noci. Ja sam jos dalje od tebe, a ipak - budim te u jutro glasnim kucanjem srca svoga, uspavljujem te uvece sapatom pjesme zakopane ljubavi svoje.
.
Nero!Kad sjedim osamljen u nocnoj tami i slusam susanj lisca,tad mislim da je to susanj tvoje haljine.Kad slusam pjev ptica sumskih, mislim da slusam tvoj carobni glas. Kad gledam kako se budi suncani dan, osjecam da si to ti! Krv iz moje desnice donjet ce ti pesmu sto je moje grudi pjevaju tebi.
.
Ne,na svijetu nema nista dragocenije od bijele hartije i rujne krvi iz mojih zila.
.
Da mogu naci hartiju veliku kao cijela zemlja,i da na njoj potrosim svu krv svoga tijela, jos mi nebi moglo srce da iskaze svu ljubav sto je osjecam za te. Znam da si vjerna, znam da si nedostizna, ali sam sretan jer mi je sva grud ispunjena tobom . . .
Autor: Marija Jurić-Zagorka
Roman: Grička vještica
Nazad na vrh Ići dole
https://febus.serbianforum.info/
Diavolo
Admin
Admin
Diavolo

Broj poruka : 814
Reputation : 1
Datum upisa : 16.12.2011
Lokacija : Srbija

Ljubavna pisma Empty
PočaljiNaslov: Re: Ljubavna pisma   Ljubavna pisma EmptyČet 22 Nov 2012, 2:34 pm


Šta ako nikada ništa ne bude od nas ?
Šta ako ti odlučiš da u nekoj drugoj pronađeš svoj spas,a ja svojim ćutanjem zauvek izgubim priliku da budem kraj tebe... da li ću i tada kriviti sebe ?!
Da li tada prestaje svako sećanje na nas ?... više nikada jedno drugom, nećemo čuti ni glas.
Ko će tada jutrom da te budi, čiji osmeh će ti tada dati smisao za ovaj život ludi... ko će te zasmejavati glupostima raznim, čije ime će ti se tog trenutka činiti važnim?
Moraće da uči da te shvati i razume, da prećuti ponekad kad ti do razgovora nije, da voli tu tugu, što ti se u očima krije...da te dočeka sa osmehom na licu, bez pitanja, bez ljutnje... da prašta greške tvoje, da te voli i čuva kao oči svoje!
Tada... kada i sam shvatiš, da u tom osmehu ipak nešto nedostaje... i da posle svega sećanje ostaje... ti dođi na mesto gde si me prvi put u životu sreo, da još jednom vidim one tužne oči iza kojih se dobrota krije, da osetim onaj drhtaj od ranije.
Zagrli me i ne pričaj ništa, samo ćuti... ti znaš da smo se uvek razumeli bez ijedne reči, biće ti jasno, da mi niko od tebe nije bio preči.
Ne briši suze koje tek niz moje lice, ne gledaj u ove umorne oči, koje su u tišini, zbog tebe plakale svake noći.
Ne pitaj me ništa... i sam znaš da sam te čekala, iako mi to nikada nisi tražio, nadu sam izgubila... ali si je ti tog trenutka povratio !!!
Nazad na vrh Ići dole
https://febus.serbianforum.info/
Diavolo
Admin
Admin
Diavolo

Broj poruka : 814
Reputation : 1
Datum upisa : 16.12.2011
Lokacija : Srbija

Ljubavna pisma Empty
PočaljiNaslov: Re: Ljubavna pisma   Ljubavna pisma EmptyČet 22 Nov 2012, 2:35 pm


Kao da sam pozvana da učinim nešto veliko i trajno.
Kao da sam s tvojom ljubavlju spremna da savladam sebe samu, svoju nemoć, svoj strah i svoju nepokretnost.
Da ti kažem da senke koje me progone ove večeri imaju tvoje lice, i one koje su žive, i one koje su mrtve, i one koje su mi nanosile bol, i one koje su mi donosile radost.
Senke nekih mojih života prepoznajem, a željna sam ih kao što sam željna tvoje ljubavi, dodira, postojanja.
Volim te, znači tražiti smisao, biti spreman i otvoren.
Volim te, znači živeti istinu i drhtati pri pomisli na tebe. Zahvaljujem ti se na svemu ma koliko to trajalo.
Ljubavi, siromašni su oni koji nikada nisu voleli! Ja ne želim da te učim već da te volim, to je viši stepen saznanja. Ako veruješ u sebe, za posledicu ćeš imati nesalomivu savitljivost koja odoleva svakoj oluji.
Tako će ljubav i život biti jedno. Volim te, zaista te volim.
Znam da mi ne veruješ i misliš kako ću te i ja jednog dana izneveriti. Zapamti, moja ljubav izdržaće prevare, Izdržaće veruj, izdržaće. Tera me silna potreba za tobom.
Tada i moj život dobija smisao. Moja sudbina dobija nove oblike osmišljene tobom. Zbog tvoje ljubavi ti oblici imaće neprocenjivu vrednost. Zar mogu očekivati više? Trenutno jedino moja ljubav ima svrhu, jedino ona daje vrednost ovom pisanju, jedino to duboko osećanje pripadnosti tebi donosi smisao koji iako polako izlazi iz mene, ostavlja me isceđenu i nemoćnu ma koliko želela da te ljubim, da ponovo vodimo ljubav na vrelom pesku...
Željo, postojiš uzalud! Zašto pobogu, mogli smo na taj tajni put krenuti zajedno. Šteta, jer moja ljubav za tebe nije ništa. Ne znam više šta govorim, pokušavam da ti objasnim, opišem stanje u kome se nalazim.
Kako da ti opišem to stanje, taj mamurluk duše, taj instinkt i strepnju, to lutanje, to ponižavanje. Kako te ponekad mrzim, ne mogu da te se oslobodim,, da se odvojim, da poželim drugog čoveka, a opet samo tvoje lice za mene ima smisla. Ponekad sanjam, kroz snove preživljavam one dane dok si me valjda voleo. Nije teško biti rob onome koga voliš. Neću da te pitam zašto je to tako očigledno. Da bi samo uvećalo moj bol ponekad mislim kako je sve to jedan trenutak u vremenu, trenutak između dva udarca. Kao neki tren u kojem svest pritiska moje biće i cedi ga izvlačeći esenciju koja se zove ljubav. Ponekad postajem dosadna i sebi. Ljubav pa ljubav.
Ponekad se pitam odakle dolazi ljubav, Odakle snaga i ta nemoć istovremeno? Otkuda oblaci tvog lica sto me progone iz časa u čas.
Zašto si ti postojan u meni, zašto ne mogu da te odvojim od suštine mog života? Kako, zašto, nije dovoljno reći samo volim te.
Plašim te se, želim te i bojim se tebe, mrzim te i ubijam te svakodnevno, jer ti si moj strah i moja groznica i moje nemanje, moja ograničenost, i moja tupost i sve moje gluposti. i sva moja dela, i ti si istina, i ona duhovna osama iz koje prolaze reči čudesne kao putovanja. Kada kažem volim te pomislim na ono što čini ta reč, na sve ono što si živeo, što ziviš i što ćeč živeti.
Koliko samo može da nedostaje zadovoljstvo milovanja, neznosti..
Volim te u vremenu mnogobrojnih života znači pobediti smrt,,znači nadu i smisao života, puteve ka tebi..Možda je sadašnja ljubav u ovom životu način da se naučim patnji..Ovaj svet ponekad je surov, ponekad nisam u stanju da razumem, ponekad ga prihvatam, ne volim ništa što znam. Predosećam da ćeš otići, da će te tokovi života odvući od mene. Šta nam vredi traganje za sobom ako se izgubimo pre nego što smo sebe pronašli Na putevima života ne postoje prešice. To je jasna svetlost saznanja. Mogu. Odlazim od tebe. Spašavam te mog prisustva, moje komplikovanosti, mojih nesanica i prevelike ljubavi koja ti je prešla u dosadu..Ona je uvek nešto drugo od onog što trenutno mislimo da jeste. Od moje ljubavi mogu uvek očekivati više. Zašto želimo da je se oslobodimo? Zašto obuzima tuga i radost, dva različita osećanja istovremeno? Znam, odlazim od tebe ali ne od ljubavi moje. Razumeš njenu dubinu i moj bol.
Ovaj odlazak nije smrtna presuda za našu ljubav. Ponekad želim da ti predložim da kreneš sa mnom da delimo život koji je ostao. Ali osećam da bih pogrešila i uplašila te. Ja ne sumnjam u tvoju iskrenost, u sve što si mi podario za ovo vreme ljubavi. Sad znam odakle izvire ta ljubav i sa tom spoznajom mogu da odem na put znajući da ćeš zauvek biti uz mene, u ledenom trajanju bez bola, patnje. jednom trajanju koje ne iskupljuje blažene ali i ne kažnjava grešne. To je sve za sada, za jedan život, za delić drvenog vremena u kojem se obnavljaju sve moje radosti i sve moje tuge, Ti si zaista moja ljubav za sva vremena!

Autori: Tatjana Debeljački
Nazad na vrh Ići dole
https://febus.serbianforum.info/
Sponsored content




Ljubavna pisma Empty
PočaljiNaslov: Re: Ljubavna pisma   Ljubavna pisma Empty

Nazad na vrh Ići dole
 

Ljubavna pisma

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
FEBUS :: LJUBAV I ROMANTIKA :: Svet ljubavi-