Jedan stari Čiroki Indijanac, ispričao je svom unuku:

" U ljudima se odvija neprekidna bitka. Tu se stalno bore dva vuka.
Jedan je Zlo. To je strah, gnijev, zavist , žalost, kajanje , pohlepa, nadmenost,
samosažaljenje, krivica, ogorčenje, inferiornost, laži, lažni
ponos, superiornost i ego.

Drugi je Dobro. To je radost, mir, ljubav, nada, vedrina, poniznost,
dobrota, dobronamjernost, saosjećanje, velikodušnost, istina, samilost
i vjera."

"I koji vuk pobjeđuje?" - upita unuk, sa očima koje su sijale od
radoznalosti.

Stari Čiroki odgovori:
"Onaj koga hraniš"

U srcu ...

Jednoga dana Bog se umorio od ljudi. Neprekidno su mu dosadjivali, tražeći od Njega sve i svašta. Zato je rešio da se sakrije na neko vreme. Okupio je sve svoje savetnike i upitao ih:
- Gde da se sakrijem? Koje je najbolje mesto?
Jedan mu je odgovorio:
- Na vrh najviše planine na svetu.
Drugi je rekao:
- Na dno okeana, tamo te niko neće pronaći.
Treći je dodao:
- Najbolje je da se sakriješ na tamnu stranu Meseca, to je najbolje mesto, ko bi te tu pronašao?

Na kraju , Bog se obratio svom najpametnijem andjelu sa istim pitanjem:
- Gde da se sakrijem?
Andjeo se nasmešio i odgovorio mu:
- Sakrij se u ljudsko srce. To je izgleda mesto u koje nikad ne zalaze.

Buda i razbojnik


Budu je jednom presreo razbojnik i rekao mu da se pripremi za smrt.

“Ispuni mi, molim te, posljednju želju”, rekao je Buda. “Odsijeci granu onog drveta.”

Jednim zamahom sablje, razbojnk je to i učinio, da bi zatim upitao: “A šta sad?”

“Vrati je natrag”, rekao je Buda.

Razbojnik se nasmijao: “Lud isi ako misliš da to iko može da učini.”

“Ti si taj koji je lud, jer smatraš da si moćan zbog svoje sposobnosti da nanosiš bol i uništavaš. To su stvari za malu djecu. Istinska snaga je u stvaranju i iscjeljivanju.”

LOŠE NAVIKE


Jedan bogati čovjek zatraži od starog učitelja da mu učitelj sina odvikne od loših navika. Učitelj povede mladića u šetnju po vrtu. Zaustavi se na jednom mjestu i zatraži od mladića da iščupa malu biljku što je rasla nedaleko od mjesta na kojem su stajali. Mladić zahvati biljku palcem i kažiprstom i iščupa je iz zemlje. Učitelj zatim zatraži da iščupa malo veću biljku od te. Mladić malo jače povuče i iščupa i nju.

“A sada iščupaj ovu”, reče učitelj, pokazujući na jedan žbun. Mladić je morao da upotrijebi svu svoju snagu da bi je iščupao, ali mu i to pođe za rukom.

“A sada iščupaj ovu”, reče starac, pokazujući na drvo guave. Mladić obuhvati rukama stablo i pođe da ga vuče iz zemlje. Ali stablo ni da mrdne.

“Pa ovo je nemoguće”, reče mladić zadihano.

“E tako ti je i sa lošim navikama”, reče mu stari učitelj. “Kada su mlade, lako ih se je riješiti, ali kad se razviju teško ih je iskorijeniti.”

PRANJE SUĐA


Kad se gost dobrovoljno javio da opere suđe nakon večere Majstor je rekao:”Jesi li siguran da znaš da pereš suđe?!”

Čovjek se pobunio rekavši da je prao suđe cijelog svog života.

Majstor reče:”Ma ne sumnjam ja uopšte u tvoju sposobnost da suđe očistiš – sumnjam jedino u tvoju sposobnost da ga pereš.”

Ovo je objašnjenje kasnije dao svojim učenicima:”Postoje dva načina da se pere suđe: jedan je da se pere kako bi se očistilo; drugi je da ga se pere da bi se pralo.”

To je još uvijek bilo nejasno, pa je dodao:”Prvi način je mrtav jer dok tvoje tijelo pere suđe, tvoj um je fiksiran na cilj da se očisti; drugi je živ jer ti je um tamo gdje i tijelo.”

NISU DOVOLJNE SAMO RIJEČI


edan mladić je otišao kod svog duhovnog učitelja i rekao mu: “Učitelju, ti si me savjetovao da stalno ponavljam u mislima frazu, ‘Ja želim radost u svome životu!’ Tu rečenicu izgovaram svaki dan mnogo puta, a radosti u mome životu niti je bilo, niti je ima. Ja sam i dalje jednako usamljen kao što sam i prije bio. I šta sada da radim?”

Mudri učitelj je tiho položio ispred mladića predmete koji su mu prvi dopali ruke – kašiku, čašu i svijeću – i upitao ga:
- “Reci mi, šta bi želio da imaš od ovih predmeta?”
- “Kašiku” – odvrati mladić.
- “Izgovori to sada pet puta.” – zatražio je starac.
- “Ja hoću kašiku. Ja hoću kašiku…” – ponovi učenik pet puta.
- “Eto, vidiš li”, reče mu učitelj, “možeš ponavljati i pet miliona puta na dan da hoćeš kašiku, ali je nećeš imati. Treba da pružiš ruku i da je uzmeš! Same riječi nisu dovoljne, treba nešto i da uradiš.”

BUDINA RUKA


Jedan je učenik upitao Budu:

- Učitelju, možete li mi reći ukratko, s čim se može uporediti vaš učenje?

Buda je odgovorio:
- Pogledaj ovu šumu. Pogledaj kako je ona otvorena! Nije ničim sputana. Ja sam isto tako otvoren, kao ta šuma.

Onda je pokazao stisnutu šaku u koju je prethodno stavio par opalih listova i rekao:
- Sada je moja šaka zatvorena, i ti ne možeš vidjeti lišće koje se nalazi u njoj.

A zatim je otvorio svoju stisnutu šaku i lišće je ispalo iz nje:
- Moje učenje nije kao stisnuta šaka, moja ruka je uvijek otvorena.

RELIGIOZNO VJEROVANJE


“Religiozno vjerovаnje”, rekаo je Mаjstor, “nije izrаz Stvаrnosti, već nаgovještаj, nаtuknicа zа nešto što je misterijа, izvаn dosegа ljudske misli. Ukrаtko, religiozno vjerovаnje je sаmo prst koji pokаzuje premа mjesecu.”

“Neki religiozni ljudi se nikаd ne odmаknu od proučаvаnjа prstа.”

“Drugi su zаuzeti sisаjući gа.”

“Neki upotrijebe prst dа sebi iskopаju oči. Ovo su licemjeri koje je religijа oslijepilа.”

“Rijedаk je uistinu religiozаn čovjek koji je dovoljno nevezаn zа prst dа vidi nа štа on pokаzuje – ovo su oni koje, pošto su prevаzišli vjerovаnje, smаtrаju huliteljimа.”

Jedne noći je Mаjstor poveo učenike nа otvoreno polje, pod nebo posuto zvijezdаmа. Tаdа je, pokаzujući kа zvijezdаmа, rekаo: “A sаdа se svi skoncentrišite nа moj prst.”

Shvаtili su poruku.

LETENJE


Uznemiren Učiteljevom težnjom dа uništi svаki izrаz vjerovаnjа u Bogа,
jedаn je učenik povikаo: “Nije mi ostаlo ništа zа štа dа se uhvаtim.”

“To ptić kаže kаda gа gurnu iz gnijezdа!”, reče Učitelj.

Kаsnije je dodao: “Zаr očekuješ dа letiš dok si bezbjedno smješten u gnijezdu svojih uvjerenjа? To nije letenje. To je mаhаnje krilimа!”

I LAKO I TEŠKO


“Je li steći prosvjetljenje lako ili teško?” – upita učenik učitelja Zena.

“Jednako je i lako i teško…kao viđenje nečega što ti je pred očima.”

“Kako može biti teško vidjeti nešto što je pred očima?”

Na to je Majstor odgovorio sljedećom anegdotom:

Djevojka je pozdravila svog momka rekavši:

“Primjećuješ li išta drugačije na meni?”

“Nova haljina?”

“Ne.”

“Nove cipele?”

“Ne. Nešto drugo?”

“Predajem se.”

“Nosim gas masku.”

MOĆ RIJEČI


Jednom kad je Majstor govorio o hipnotičkoj moći riječi neko iz pozadine povika:

“Pričaš besmislice! Ako kažem Bog, Bog, Bog, hoće li me to učiniti božanskim? A ako kažem Grijeh, Grijeh, Grijeh, hoće li me to učiniti zlim?”

“Sjedi, kopile jedno!”, reče Majstor.

Čovjek se je toliko razbjesnio da mu je trebalo vremena da povrati govor. Tada je prosuo kišu uvreda na Majstora.

Majstor, pokajnički, reče: “Oprostite gospodine, zanio sam se. Istinski se izvinjavam za svoju neoprostivu omašku.”

Čovjek se odmah smiri.

“Pa, eto vam odgovora: trebala je samo jedna riječ da pobjesnite i još jedna da vas smiri.”, reče Majstor.

SKINI POVEZ


Kada je jedan učitelj Zena pozvao guvernera da se posveti meditaciji, ovaj mu je odgovorio da je suviše zauzet.

“Podsjećate me na čovjeka koji ulazi u džunglu s povezom na očima i suviše je zauzet da bi skinuo povez”, rekao mu je učitelj.

Kada je guverner dodao da u stvari nema vremena, učitelj mu je uzvratio:

“Pogrešno je misliti da se ne može meditirati zbog nedostatka vremena; pravi motiv je duševni nemir.”

JEDINI NAPREDAK


Učitelj se žalio na loše strane takmičenjá i borbi.

“Pa zar takmičenja i borbe ne izvlače ono najbolje iz nas?” – upita neko.

“Ne! Već vam naprotiv donose ono najgore – uče vas da mrzite!”

“Kako to mislite, da mrzimo?” – upitaše neki zbunjeno.

“Uče vas da mrzite sebe, zato što dozvoljavate sebi da vaše aktivnosti određuju vaši protivnici a ne vaše sopstvene potrebe i ograničenja! Uče vas da mrzite sebe zato jer pokušavate da napredujete o njihovom trošku.”

“To bi onda značilo, da sve promjene i sav naš napredak treba da jednostavno sa sobom u grob ponesemo.” – usprotivi se jedan.

Učitelj odgovori: “Jedini napredak koji postoji – je napredak Ljubavi. Jedina promjena koja ima smisla je težnja ka tome da se mijenjamo u srcu.”

ŠARGAREPA JE MOJA

Jedna stara žena dospela je posle svoje smrti pred Božji sud. Kopajući po registru, Sudija nije mogao da pronađe ni jedno delo milosrđa osim jedne šargarepe koju je udelila nekom prosjaku. Ipak, moć jednog jedinog čina ljubavi bila je dovoljna da je pošalje u raj. Šargarepa je doneta na sud i uručena je ženi. Kako ju je uzela, počela je da se diže uvis, kao da je vuče nevidljivi konac. U tom trenutku, neki sirotan okačio se za skut njene haljine, za njegovu nogu okačio se neko treći, i ubrzo se formirao čitav niz ljudi koji su se peli ka raju, okačeni o šargarepu. Žena nije osećala nikakav teret, a pošto nije gledala naniže, nije ni primetila šta se dešava.
Peli su se sve više i više, dok nisu stigli do samih vrata raja. U tom trenutku, žena se okrenula da baci poslednji pogled ka Zemlji i ugledala ispod sebe čitav niz ljudi, okačenih o nju.
Kako je pobesnela! Pripretila im je rukom i viknula: "Marš! Dalje od mene! Šargarepa je moja!" Dok je tako mahala rukom, šargarepa joj je ispala i ona se sunovratila sa čitavom svojom pratnjom.

Samo jedan je uzrok sveg zla na Zemlji: "Ovo je moje!"

Biću srecan kad . . .

Ubedjujemo sami sebe da ce zivot biti bolji kad se vencamo, dobijemo bebu,
a zatim drugu bebu. Onda smo isfrustrirani zato sto deca nisu dovoljno
velika i bicemo zadovoljniji kada porastu. Nakon toga, isfrustrirani smo
zato sto imamo posla sa pubertetlijama. Sigurno cemo biti srecniji kada iza
dju iz tog razdoblja. Govorimo sebi da ce nam zivot biti potpun kada se nas
supruznik dozove pameti, kada kupimo lepsa kola, kada budemo u mogucnosti
da odemo na lepo putovanje, ili kada odemo u penziju. Prava je istina da ne
postoji bolji trenutak za srecu od ovog trenutka. Ako ne sada, kada? Tvoj z
ivot ce uvek biti ispunjen teskocama.

*
Najbolje je da to priznaš sebi i da odlucis da svejedno budes srecan. Sreca
je pravi put. Zato, cuvaj svaki trenutak koji imas, i cuvaj ga jos vise
zato sto si ga podelio sa nekim posebnim, dovoljno posebnim da bi provodio
vreme sa njim... i zapamti da vreme nikoga ne ceka.

*
Zato, prestani da cekas...
Da otplatis kola.
Da kupis novu kucu ili automobil.
Da ti deca odu od kuce.
Da se vratis na studije.
Da zavrsis studije.
Da izgubis 10 kg.
Da dobijes 10 kg.
Da se ozenis (udas).
Da se razvedes.
Da dobijes decu.
Da odes u penziju.
Da dodje leto.
Da dodje prolece.
Da dodje zima.
Da dodje jesen.
Da umres.


Nema boljeg trenutka za srecu od ovog. Sreća je put, a ne cilj.

Zato
radi kao da ti ne treba novac,
voli kao da nikada nisi bio povredjen,
i igraj kao da te niko ne gleda.
*
Ako zelis da ulepsas neciji dan, prosledi ovo nekom posebnom.